Knjiga utisaka

Ja nikada nisam vidjela tako lijep centar za djecu. Fra Ilija i dr. Jelić su ljudi kojima je jako stalo, žareći s puno ljubavi. Nadam se da mi možemo poslati mnogo djece u ovaj centar.

Karen Klemp
U.S.Embacy
Slav. Brod, 11.01.1996.

Oduševljena zdanjem koje ste podigli uz pomoć naših talijanskih prijatelja koji su shvatili kako doista, ne samo riječima pomoći onima koje je ovaj brutalni i krvavi rat zahvatio. Čestitam svima koji rade u ovoj ustanovi stvarajući svojim stručnim znanjem i plemenitošću ozračje ljubavi i podrške za djecu koja su postala žrtve rata...Na vama i na nama je da im pomognemo.

Ljerka Mintas Hodak
Slav. Brod, 22.11.1996.


Odlazimo iz ove ustanove obogaćeni novim spoznajama i oplemenjeni divnom ljudskom pažnjom prema djeci sa smetnjama u razvoju. Želja nam je da se uspostavljena suradnja nastavi i razvija ubuduće.

Osoblje Centra za djecu sa smetnjama
u razvoju "Koraci Nade", Tuzla
Slav. Brod, 12.12.1996.
A.Begtašagić
S. Arnautović
J. Suljagić
N. Saleković
Đ. Hukić
H. Zulić
A. Delalić

"Svi ideali svijeta, nisu vrijedni suze jednog djeteta."

U.G.Majki Hendikep. djece, Tuzla
S. Arnautović
Slav. Brod, 12.12.1996.

"U moje ime znak zahvalnosti za ljubav vaše djece."

Mustafa Salinović
"Koraci Nade", Tuzla
Slav. Brod, 12.12.1996.

Kao čovjek, osjećam se mnogo bogatijim nakon posjete vašoj ustanovi. Smatram da je bavljenje ovim poslom najljudskiji vid bavljenja nečim u životu svakog čovjeka. Hvala Vam na tome i želim Vam samo najbolje.

Dražen Kovačević

Mi smo dosta nezrelo društvo u odnosu na problem oštećene djece, tim je veća važnost i plemenitost ljudi koji se bave ovim poslom. Ova ustanova, već sada imponira svojom organizacijom, urednošću, jednostavnošću i funkcionalnim rješenjima i na taj način stvarno je obogatila medicinu kao djelatnost u ovom gradu, a ima sve uvjete da postane regionalni Slavonski centar za rehabilitaciju djece oštećene u razvoju. Važno je reći da radi toga zaslužuju punu podršku svih društvenih struktura.

Dr. Ivan Balen, ravnatelj Opće bolnice "Dr. J. Benčević"
Slav.Brod, 06.02.1997.

Zlatni cekin je pravi cekin. Čestitam i želim da ne posustanu u radu.
Uz izraze štovanja svim djelatnicima.

Prof. dr. Marta Ljubešić
Slav. Brod, 27.02.1997.

Moj drugi boravak u "Zlatnom cekinu" nakon 4 godine ispunjava me zadovoljstvom da se za djecu s težim neurorazvojnim problemima na ovom području učinilo puno više. Uvijek spremna da pomognem da se ubuduće učini još i više.

Doc. dr. Vlatka Maješki-Bošnjak
Slav. Brod, 27.02.1997.

Zlatni cekin posjetili smo kako bi se upoznali sa radom u njemu. Oduševljeni smo smještajem, kadrovima, ekipiranosti i ljubaznošću domaćina.

Gosti iz Našica:
Matoković Zlata, psiholog
Željko Jantešik, prof. defektolog
J.Katamić Šimić, dr. fizijatar

Čovjek polazeći za svojom zadaćom i određujući način na koji će zadaću uraditi određuje svoje mjesto u svijetu koji ga okružuje, određuje svoje mjesto u odnosu na Božji beskraj, određuje i mjesto koje mu pripada u vlastitoj obitelji. Važnije gotovo od svega što rekoh je dostojanstvo suda i slike koju čovjek mora imati sam o sebi, a sve govorim i pišem kao ilustraciju dojma o veličini ljudi koje sam sreo u "Zlatnom cekinu".

S ljubavlju i poštovanjem Vaš
Župan Brodsko Posavski Mirko Tomac
Slav. Brod, 18.06.1998.


Udruženje cerebralne paralize
Ovu ustanovu posjetili smo da bi se upoznali sa radom i tada smo sve te ljepote pregledali, čuli dosta dobrih savjeta od ravnatelja i moram priznati da smo više nego oduševljeni. I što je sve predivno.

predsjednik udruženja: Ć. Mirsada
Slav. Brod, 22.10.1998.

 

Pravo je zadovoljstvo doći u kuću gdje vlada red, rad i disciplina jer to daje uspjeh. S poštovanjem ću se sjećati svega.

Šaho K.
Goražde, 22.10.1998.

Doći ovamo pravi je poticaj za razmišljanje o sposobnostima, a ne nesposobnostima djece koja će jednom postati puno vrijedni članovi društva koji još uvijek nema sluha za ovakav pristup. Ali, zahvaljujući ovakvim centrima i prekrasnim ljudima koje sam ovdje srela nadam se da će se situacija uskoro popraviti i integraciji djece s osposobljenošću neće biti samo priča, već da to postane stvarnost, i to lijepa stvarnost i svijetla budućnost. Ljubav je najbitnija i ona je pokretač svega, a to je u ovom prijateljskom druženju više nego očito i ova djece i ovi roditelji, i samo cvijeće svuda okolo u Centru pokazuje to.
Zahvaljujem na ovim prekrasnim trenucima provedenim u ovom Centru, i čestitam fra Iliji na volji, snazi i ljubavi koju ulaže, zajedno sa svojim suradnicima, u razvoj centra koji je zalog za budućnost. Zlatni zalog.
Sa zahvalnošću i poštovanjem,

Zajednica babe
IRC Goražde, 22.10.1998.

Sa sigurnošću mogu kazat da je to mjesto (jedno od rijetkih) koje okuplja osobe koje su zaboravljene od strane bližnjih i okoline. Izgubljeni nisu posve zaboravljeni i sami.

Emira
IRC Goražde
22.10.1998.

Očekivali smo ovdje naći kuću za djecu, a našli smo pravi mali dječji grad. Hvala Bogu što je ovamo doveo fra Iliju i sve one koji mu pomažu u ovom grandioznom poslu. Ohrabreni smo vidjevši koliko ljubavi ima ovdje za one koji su najpotrebniji među nama. Dobili smo mnogo novih ideja za kuću odakle sami dolazimo (dječji dom za hendikepiranu djecu caritas u Čakovcu, Centar za odgoj i obrazovanje u Čakovcu, udruga invalidnih osoba Međimurja). Zahvaljujemo se na srdačnoj i ljubaznoj jednostavnosti.

Dr. Verica Jačmenica-Jazbec
Biserka Gašparović Svetec
Hanilović Jadranka
Zdenka Šahman
Katarina Hoblaj, med. sestra
Marija Rihtarec
Slav. Brod, 19.03.1999.

Fra Iliji i svem nesebičnom osoblju "Zlatnog cekina" zahvaljujem na brizi i ljubavi koju iskazuju najpotrebnijima. Iskrena hvala i Božji blagoslov.

Fra Lucije J., OFM Zg.
provincijalni ministar
Slav. Brod, 13.03.2001.

 

Tko ne primi puno ljubavi u najranijem djetinjstvu, cijeli život zebe. Polaznici ove ustanove kupaju se u ljubavi.
Hvala fra Iliji i svim zaposlenima ove uzorne ustanove koji su nas primili otvorenog srca i pokazali nam kakav odnos treba vladati u takvim okolnostima.

Sa poštovanjem i zahvalnošću
djelatnici i učenici Posebnih odjela
OŠ "Antun Gustav Matoš" Vinkovci,
Mrkonjić R
Jadranka Pavlović
Bojana Radin
Marijana Vučinić
Dalia Šemperović
Mirela Posavić
Mirjana Pažin

 

U prolazu kroz Slavonski Brod, grupa hodočasnika-svećenika iz Beogradske nadbiskupije posjetila je ovaj "Zlatni cekin". Divimo se djelu fra Ilije i dobrih ljudi. Zahvaljujemo za gostoprimstvo...

Don Zvonko Blaško,
Fra Leopold Rochmes
P. Srećko Cetinić.LJ
Fra Ivica Pavlović

 

Sa posebnom radošću posjetio sam ovu ustanovu. Čestitam i želim poseban Božji blagoslov. Od srca želim da Bog blagoslovi ovu djecu, djelatnike koji ovdje rade i sve dobrotvore.

Mons.Stanislav Hončevar, SDB-beogradski nadbiskup

 

Zadivljeni smo ovim velikim djelom ljubavi prema djeci s posebnim potrebama, koja su najpotrebnija naše njege, pažnje, ljubavi. Neka Vas, fra Ilija, i sve Vaše sudionice i sudionike Bog blagoslovi, neka Vam dadne snage i nagradi Vas za vaše velikodušje.

Djelatnici Caritasa Mostar
Don Ante Komadina
Mirjana Vlaha
s. Ljubica Šilar
Vesna Crnjac
Albina Katalić
Blaženko Tikvić
Slav. Brod, 24.04.2002.

 

Ugodno sam iznenađena i zadivljena ovim projektom integracije i rehabilitacije osoba s invaliditetom i energijom, snagom, strpljivošću i samozatajom gosp. ravnatelja fra Ilije. Željela bi da ovakav projekt bude ogledni projekt za još mnoge takve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i da se osobe s invaliditetom počnu na ovakav način uključivati i voditi briga.
Želim Vam Božji blagoslov u neumornom radu za potrebe.

Sr. Zdravka Leutar, Klanjateljica Krvi Kristove
Slav. Brod, 26.04.2002.

U želji i nastojanju da utjelovljenog Božjeg Sina osjete i dožive i štićenici Centra za rehabilitaciju "Zlatni cekin" - grupa studenata teologije u Đakovu ih je posjetila, zajedno pjevala i izrazila svoje želje i čestitke za skori Božić i novu 2003. godinu. Tom prilikom je Centru uručen i njihov skromni dar sakupljen od čestitki i ukrasa koje su sami izradili i prodali. U ozračju topline ljubavi svi smo preko drage djece osjetili nešto od blizine Božanskog djeteta.

Petar Vidović
Vladimir Najbauer
Željko Božić
Katarina Bodalec
Ana Lončar
Dubravka Radinski
Ivana Hatasić
Dejan Čaplar
Jakovac Ivan
Ljiljana Čekovski
Slav. Brod, 19.12.2002.

 

Svim zaposlenicima "Zlatnog cekina" želim da svoj humani poziv na korist djece kojima je pomoć najpotrebnija nastave raditi jednakim požrtvovanjem. Obavezu Ministarstva zdravstva da se stvore bolji materijalni uvjeti preuzimam sa velikom odgovornošću.

Ministar zdravstva RH
Andro Vlahušić
Slav. Brod, 01.04.2003.

 

U ime Isusovo. Amen.
Dana 10. travnja 2003. obavio sam kanonsku vizitaciju u "Zlatnom cekinu" projektu što sa začuđujućom ljubavlju i efikasnošću vodi fra Ilija Jerković u sklopu aktivnosti Kruha sv. Ante Franjevačke provincije Bosne Srebrene. "Zlatni cekin" vodi na dva kolosijeka, kao:
a) Poliklinika, koja sa 27 zaposlenika po najsuvremenijim metodama radi s djecom s cerebralnom paralizom.
b) Dječji vrtić koji prima do 70 djece, zdrave i bolesne. Zaposlenih u vrtiću je 19 ljudi.
Radostan sam da je ova institucija prihvaćena od strane grada, Županije, medicinskih institucija, Crkve i svih mnogobrojnih ljudi koji su osjetili njezinu blagodat i vrijednost.
S budućnošću fra Ilija i naša provincija računa te pozdravljam stručno usavršavanje radnika i školovanje novih kadrova. Zahvalu upućujem dragom Bogu koji budi dobrotu u ljudima i na taj način ih čini sretnim sredstvom za ublažavanje nevolja najmanjih-djece.
Uz srdačnu zahvalnost njima koji nesebično s našim bratom fra Ilijom surađuju i pomažu.
Mir i dobro!

Fra Mijo Džolan, provincijal
Slav. Brod, 10.04.2003.

 

Zdravi Duh sve može, a duh može ozdravljati. Našim zdravljem možemo ozdravljati tuđe boli. To je smisao i ono što nas Duh uči.
Uz veliki blagoslov želim da Vam se ostvari more zdravog milog Duha u kojem će nestajati boli malih i velikih.

Doris Dragović
Slav. Brod, 22.02.2004.

 

Kada bih u svom gradu imala ovakav vrtić za svoju Magdalenu ne bih se više nikada budila zabrinuta. Čestitam Vam i divim se.

Vaša Julija Matanović
Slav. Brod, 23.02.2004.

Poštovani, prije svega želim Vam se zahvaliti što ste doveli gosp. Thomasa u "Zlatni cekin" i tako pomogli nama roditeljima. Uz sav trud, znanje i redovite vježbe vaših fizioterapeuta, ali i mene kao roditelja, moje dijete je u vašoj ustanovi napredovalo iako smo došli prilično kasno. Za mene osobno dolazak gosp. Thomasa značio je puno jer sam znala da će mi iskreno reći što ne valja i što se može vježbama popraviti. Od fizioterapeuta čula sam sve najbolje o njemu i bila sam jako sretna što će pregledati moje dijete i tako nam pomoći u daljnjem radu. Gosp. Thomas uveo je nove vježbe mom djetetu, a ja vjerujem da će nam te vježbe puno pomoći, a to će pokazati vrijeme. Bilo bi lijepo kada bi gosp. Thomas češće dolazio i tako svoje znanje prenosio na fizioterapeute, a oni na nas roditelje za bolji napredak naše djece. Još jednom veliko hvala i vama fra Ilija što ste doveli gosp. Thomasa u "Zlatnom cekin".

S poštovanjem,
obitelj Tomašić iz Pakraca
Pakrac, 01.02.2005.

Ustanova �Zlatni cekin� zaista objedinjuje stručnost, toplinu, opremljenost i spremnost prije svega pomoći najmlađima kojima treba pomoć. U cjelosti opravdava ime koje nosi. Najmanje što se može napraviti je podržati njihov rad i osigurati sve uvjete za ponovno otvaranje stacionara.

Ana Butković. MZSS
Slav. Brod, 12.01.2006.

 

Dana 12.01.2006.godine imao sam priliku i zadovoljstvo posjetiti Centar za rehabilitaciju "Zlatni cekin" ustanovu koja služi za djecu s posebnim potrebama. Izražavam veliko zadovoljstvo viđenim u ustanovi te smatram da se stručni rad vrši na visokom stručnom i znanstvenom nivou. Dajem potporu daljnjem radu ove kuće te Vam svima želim i nadalje puno uspjeha u radu te se posebno zahvaljujem i dajem punu potporu velečasnom fra Iliji Jerkoviću kao vođi ove kuće.

Keserica Dragutin, zamjenik ministra zdravstva i soc. skrbi
Slav. Brod, 12.01.2006.

 

Dana 20. siječnja 2006. obišao sam "Zlatni cekin" te sam se ugodno iznenadio uređenošću i stručnim radom s djecom s posebnim potrebama. Posebno oduševljen entuzijazmom djelatnika u radu, koji su s pravom ponosni na rezultate svoga rada. Kao franjevca veseli me činjenica da veliku zaslugu za postojanje ovakve ustanove ima franjevac fra Ilija. S druge strane žalosti nedovoljno uključivanje drugih, osobito državnih institucija, te neprepoznavanje važnosti svega što se u "Zlatnom cekinu" čini za djecu s posebnim potrebama. Molim Božji blagoslov na sve djelatnike i na djecu kojoj oni pomažu, a neka i oni koji mogu pomoći u radu ove ustanove budu taknuti prstom dobrote!
Mir i dobro!

Fra Ivica Udovičić, gen. vizitator
Slav. Brod, 20.01.2006.

 

Kao roditelji djeteta sa cerebralnom paralizom koji fizikalnu terapiju provodimo u ustanovi "Zlatni cekin", prošlog smo mjeseca imali priliku biti pregledani od strane višegodišnjeg suradnika ustanove gosp. Thomasa iz Njemačke. Neopisiv je osjećaj koji roditelji doživljavaju pri susretu sa osobama koji zbog njihove djece dolaze izdaleka da bi svojim sugestijama usmjeravali terapeute i roditelje na izbor vježbi i postupaka sa svakim djetetom ponaosob.
Impresionirani smo načinom na koji gosp. Thomas pristupa djetetu i roditelju. Pomalo van terapeutskih klišea ali s puno pažnje, ljubavi i poštovanja prema svakome sa posebnim naglaskom na obiteljsku zajednicu kao cjelinu. Trud koji je uložen u svako dijete od strane terapeuta i roditelja ovakvim povremenim stručnim pregledom je verifikacija uspješnosti i ispravnosti primjenjenih metoda u provođenju terapije. Zadivljeni smo lakoćom kojom gosp. Thomas prepoznaje osnovne probleme svakog djeteta te u kratkom vremenu predlaže na čega se treba usmjeriti posebna pažnja te kako nadalje provoditi vježbe.
Budući da je fizikalna terapija sustav pokreta kojima se stimulira pokret i položaj pacijenta, jezična barijera ne predstavlja problem jer je iz predloženih pokreta razvidno na čega se u daljnjoj terapiji treba fokusirati. Kako ipak dobro vladamo engleskim jezikom, zahvalni smo na prilici da direktnim upitima razrješimo možebitne nepoznanice u pokazanom, te dobijemo odgovore na ostala pitanja iz domene fizikalne terapije a vezana za stanje svoga djeteta.
Mišljenja smo da je ovakav stručni pregled osobe sa zavidnom reputacijom i iskustvom u provođenju fizikalne terapije izuzetno koristan, kako ustanovi "Zlazni cekin" i terapeutima, tako i roditeljima koji terapiju provode kod kuće i to kao potvrda ispravnosti provođenja terapije te usmjeravanje na buduće postupanje. Zahvalni smo gosp. Thomasu što je uspio ukrasti dio svoga vremena te podijeliti svoje znanje nam u Hrvatskoj, a istovremeno smo zahvalni i upravi "Zlatnog cekina" što je uspjela organizirati ovakav susret.

Roditelji Mateja Stoića

 

 

 

 

OSVRT RODITELJA: I.Prskalo 2003.

Koji vrtić izabrati, kome povjeriti svoje dijete, kako sebe uvjeriti da djetetu pružaš najbolje uvjete, osnove za njegov budući razvoj? To su pitanja koja smo mi postavili, a koja pretpostavljam postavljaju i drugi roditelji birajući vrtić za svoje dijete. Obišavši druge vrtiće, kako gradske tako i privatne, odlučili smo dijete upisati u vrtić Cekin. Odluka je proizašla kao rezultat uvida u prostor koji vrtić pruža, kao i presudno prvi dojam zaposlenih teta koji su na nas ostavile.Informacija da se u vrtiću radi po Montessori programu u početku nije bila presudna obzirom da nismo ni znali što taj program edukacije djeci pruža. Kako u sklopu djeluje i Centar za rehabilitaciju djece s poteškoćama u razvoju javljala se doza bojazni kako će se to reflektirati na naše dijete, a pogotovo kada smo dobili informaciju da određeni broj djece sa manjim teškoćama u razvoju bude u skupini sa zdravom djecom. Isto tako organizacija skupine sa djecom različite dobi, od 3 do 7 godina, izazivala je bojazan kako će se mlađa djeca snaći.

Sve ove sumnje i strahovi brzo su nestali nakon nekoliko dana odvođenja djeteta u vrtić. Briga starije djece prema mlađoj, spoznaja djeteta da u društvu sve nije savršeno, odnosno da ima djece s određenim poteškoćama, je svojevrsna vrijednost koju dijete unosi u sebe, s tim raste i to ga čini plemenitijim, obazrivijim i sretnijim u životu. Veselje djeteta na spoznaju da se diže i sprema u vrtić, ostajanje i dobro raspoloženje prilikom dolaska po njega ukazuju da su uvjeti, rad i odnos teta u vrtiću na visokoj razini. Naravno da roditelji s djecom rade doma na njihovoj pripremi za školu, no spoznaje koje dobivaju u vrtiću kroz Montessori program stvaraju dojam o spremnosti, širokoj lepezi spoznaja i znanja, te sigurnosti roditelja da mu je dijete spremno za buduće izazove. Dijete dobiva sigurnost i pouzdanje u sebe, u svojim istupima istrajava u nakanama, djeluje i nastupa odgovorno, odraslo, ali inzistira i na svojim pravima, što je put ka izgradnji kompletne osobe.

Redovni i dobro posjećeni roditeljski sastanci, grupni odlasci na izlete, kao i pojedinačni razgovori roditelja s tetama rezultiraju boljim odnosom i razumijevanjem između svih zainteresiranih strana. Rad vrtića kroz sve mjesece u godini kao i organizacija rada u vrijeme Božićnih blagdana sa velikim je zadovoljstvom primljena od strane roditelja. Kroz razgovor s drugim roditeljima izražena je želja da ne dođe do povećanja cijene vrtića, kao i eventualna mogućnost raznovrsnije ponude hrane za doručak.

Roditelj: Ilija Prskalo

 

 

OSVRT RODITELJA Vučković

Naša Marta je već treću godinu u vrtiću Cekin i jako nam je drago što smo odabrali baš taj vrtić.
A zašto uopće vrtić? Nismo željeli da Marta odrasta samo uz didu i baku, ili da postane razmaženo dijete svojih teta, ujni, strina. Željeli smo da naše dijete u svom razvoju što prije spozna da život i svijet koji nas okružuje nije idealan.

A zašto smo odabrali Cekin? Smatramo da Cekin nudi optimalne uvjete za odrastanje, socijalizaciju i naobrazbu našeg djeteta. Prije polaska u vrtić više smo se pribojavali mi roditelji, nego samo dijete, kako će ona prihvatiti sve te novine u njenom životu, sva ta nova lica, a i rano ustajanje, jer putujemo do vrtića 25 km. Prvim dolaskom u vrtić sav strah i sve bojazni su nestali. Zahvaljujući tetama i drugom osoblju u vrtiću Marta je idealno prihvatila sve novosti i kod kuće s velikim oduševljenjem prepričava svaki dan u Cekinu.
Smatramo da je dobro što su u skupini djeca od 3 do 7 godina. U pomaganju mlađima i brigom za manju djecu, a istovremeno promatrajući starije dijete, može pokazati svoje nadarenosti i sklonosti. S veseljem smo prihvatili činjenicu da će se naše dijete družiti s djecom koja imaju poteškoće u razvoju. Spoznaja da su neki drugačiji od nas, da trebaju nešto više, kod djece će provocirati novu dimenziju odgovornosti, humanosti i zahvalnosti.

Drago nam je što naše dijete odrasta u sredini u kojoj je nauk naše crkve svakodnevnica. Zajednička molitva, prikladno obilježavanje vjerskih blagdana i aktivno sudjelovanje u svemu tome bit će pravi temelj za zdravo i božjim blagoslovom obdareno djetinjstvo.
Provođenje Montessori programa također je prava stvar za djecu, jer pruža svima priliku za usvajanje novih znanja i vještina, stjecanje sigurnosti i odgovornosti. Sve su ovo detalji koji će omogućiti da naše dijete postane što samostalnije, sigurnije u sebe, odgovornije prema sebi i drugima.
Pozdravljamo organiziranje grupnih izleta i možda bi ih trebalo biti i više, a radionice za roditelje su prekrasne.
Hvala fra Iliji za sav trud i brigu za Cekin i nadamo se da usluge vrtića neće poskupjeti.
Veliko hvala svim tetama što s puno truda i pažnje sudjeluju u odrastanju našeg djeteta. Potvrda njihovog odličnog rada je uvijek sretna, vesela, radosna i željna novih događanja u Cekinu naša Marta.

Zahvalni Krešimir i Željka Vučković

 

 

 

 

Moj sin ide u dječji vrtić "Cekin",
a cijeli jedan dječji svemir okreće se u njemu. Svemir prepun dječjeg smijeha, veselih teta, šarenih soba. Toliko novih pjesama, igrokaza i recitacija, parnih i neparnih brojeva, Binomskih kocaka, geometrijskih tijela, malih i velikih slova. Naučih i ja, kako naučiti; što je visoko, što hrapavo, što stakleno, što mekano, što je teško a što ustvari lagano.

Moj sin ide u dječji vrtić "Cekin",
i ponosno kad stigne kući govori svijetu: "I speak English!"!
Toliko prostora ima u malenim glavama, toliko želje da se uči i toliko sreće što se pamti.

Moj sin ide u dječji vrtić "Cekin",
a nije baš najspretnije dijete na svijetu. A toliko novih, toplih prijatelja spremnih dati, pružiti sebe kao poklon. Djeca � ljudi koja uče gledati, osjećati, trebati i dati. Djeca � ljudi koji vole i prihvaćaju spremnije od ljudi � ljudi koji gledaju i ne razumiju. Prijatelji i okruženje koje oplemenjuje i koje će sigurno plemenitije postati. I ostati.

Moj sin ima cerebralnu paralizu i ide u dječji vrtić "Cekin".
I sretan je u njemu!

Sandra Stoić, majka

 

Divljenje dječjem vrtiću Cekin (preporuka kao priča)

Prostori i lica na neobične se načine utiskuju u naša sjećanja. Reći nekoliko rečenica o vrtiću a ne zaplesti se u priču, čini mi se nemogućim zadatkom.

Prije dvije godine vraćala sam se, sa svojom dvogodišnjom kćeri, iz posjeta samostanu sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Brižni prijatelj moga doma, i čovjek koji je sjedio za uparvljačem (brineći o sigurnosti putovanja), fra Ivan Nujić predložio mi je da nakratko posjetimo centar Zlatni cekin u Slavonskom Brodu. Prijedlog je upućen dobroj adresi. Moje dvojbe o Magdaleninu odlasku u vrtić, i o modelu vrtića, iz dana u dan predstavljale su mi se sve težom temom.

A onda me zadivio prostor. Ne zbog šarenila namještaja i crteža, nego zbog ljubavi koja se u njemu može osjetiti, čak i na površini hrapavih dlanova. O metodama rada Montessori programa čula sam već prije; gledištima teorije i stručnjaka. Sada sam imala mogućnost vidjeti veličinu svojim očima. I u praksi. Odgovornost u malim papučicama, učenje životu u trenerkicama za trogodišnjake. I paučinasta briga i razumijevanje nad svima njima. Dirljivo je suočenje s činjenicom da se ne razdvajaju bolesna djeca od djece s poteškoćama. Svi oni koji se zaklinju na poštovanje različitog i drukčijeg, trebali bi organizirano posjetiti centar Zlatni cekin i poslušati nekoliko minuta fra Iliju Jerkovića.

Umjesto uobičajenih hvala i preporuka, nastojat ću svoj odnos prema onomu što sam doživjela približiti na sljedeći način. Do rodjenja svoje kćeri, vlastiti sam život spašavala rečenicom "Život je lijepa stvar, ali ja više volim čitanje". Od ulaska dara u moj život, citirana rečenica je postala prošlost. Željela bih za svoju kćer prepoznati sve najbolje. I kada bih imala čudesne moći, vrtić iz Slavonskoga Broda približila bih svojoj adresi stanovanja. Ali i tada bi to bila sebičnost i komocija. Jer, vrtić i ljudi uz njega zaslužili su da im se dolazi. Sretni su, vjerujte, oni koji to mogu. Ulaziti u njega, boraviti u njemu, i nagraditi one koji ne skidaju svoju blagost s lica dok brinu o povjerenoj im djeci. A meni je ostati radosnom zbog ovih nekoliko napisanih rečenica pohvale neuobičajenog govora; nadajući se da ću u zagrebačkim vrtićima pronaći obiteljsku toplinu brodskoga. Ljudi su danas navikli govoriti frazama i nedovršenim rečenicama. No, priča o ljepoti centra Zlatni cekin traži govor srca, nužde i života. I upućuje se osobama koje znaju slušati. U ovom slučaju, imenima koja brinu o vrijednostima grada Slavonskog Broda.

S poštovanjem,
Doc., dr. Julijana Matanović, prof.
U Zagrebu, početkom ožujka 2006.

 

Knjiga utisaka - stariji unosi
01. listopada 2007.